Gdje nestaju nezaposleni u BiH

Piše: Vedrana Maglajlija

Nakon što je završio Tehnički fakultet Univerziteta u Bihaću 2002. godine, Nurija Glumac je osam godina bezuspješno tražio posao.

Zbog toga je, kaže, nekoliko godina radio na crno u zemljama Evropske unije, kada je građanima Bosne i Hercegovine ukinut vizni režim u novembru 2010.

Ovih dana konačno je dobio svoj prvi radni ugovor u jednoj njemačkoj firmi sa sjedištem u Hamburgu te sada prikuplja dokumente potrebne za rad.

“U BiH sam se javljao na razne konkurse, ali bez rezultata. Čak su me u jednoj firmi pitali za koliku platu bi radio i kada sam im odgovorio da je 1.000 KM (500 eura) minimum naknade za posao kojeg mi nude, a radilo se od jutra do mraka, niste osigurani i nemate nikakvih prava u smislu godišnjeg odmora, odbili su me kazavši kako se njima ljudi nude da rade za 200 KM (100 eura).”

Pokušao se čak i politički angažirati jer je, kako kaže, mislio da će mu to pomoći da dobije posao.

“Uglavnom svi vam nešto obećavaju dok traju izbori, a onda poslije vas zaborave i više vam se ne javljaju. Nakon svega toga odlučio sam da je Bosna i Hercegovina za mene prošlost i da tu nemam više šta tražiti. Jednostavno, ne vidim se više tu iz razloga što u BiH imate samo dvije opcije: da robujete privatnicima koji vas izrabljuju ili da umrete. Dok s druge strane u Njemačkoj imate milion opcija za posao.”

‘Nezaposlenost nikada nije toliko opala’

Nurija je jedan od mnogobrojnih mladih ljudi koji nakon završene škole ili fakulteta dugo vremena ne mogu dobiti posao. Prema podacima međunarodnih organizacija, BiH je na samom vrhu svih lista kada se rade istraživanja o nezaposlenosti mladih u svijetu, sa stopom od gotovo 60 posto.

Međutim, ono što dodatno zabrinjava, upozoravaju nevladine organizacije BiH, jeste da polovina mladih traži posao duže od godinu dana, neki i po nekoliko godina.

Ipak, političari u BiH ponosno ističu podatke da se nezaposlenost tokom njihovih mandata smanjila. S druge strane, ekonomisti odgovaraju da se radi i o odlasku ljudi, kao što je slučaj mladića iz Bihaća, koji nakon nekoliko godina traženja posla odlaze u strane zemlje i brišu se sa evidencije nezaposlenih.

Ističu da je i za toliki broj zapošljavanja koji navode političari potreban dobar poslovni ambijent koji će privući investitore i podstaknuti građane da pokreću vlastite biznise, međutim, dodaju, to se u BiH ne dešava.

“Svjesni smo rezultata koje smo postigli za ovih 19-20 mjeseci. Kroz strukturne mjere, zaposlili smo 27.000 ljudi”, naveo je premijer Federacije BiH Fadil Novalić krajem januara, dok je prije nekoliko mjeseci tvrdio da je zaposleno 18.000 ljudi te da stopa nezaposlenosti nikada nije toliko opala.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, prije nekoliko dana je pohvalio ekonomske prilike u ovom bh. entitetu.

“Kada je riječ o ekonomskoj situaciji, činjenica je da je Republika Srpska u prošloj godini zabilježila rast bruto domaćeg proizvoda od tri odsto, smanjila broj nezaposlenih i ostala u visokom stepenu razvoja industrijske proizvodnje.”

Ipak, govoreći o problemima u koaliciji SBB-SDA, predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić nedavno je naveo: “Neko je građanima rekao da smo zaposlili 30.000 ljudi, pa to je planetarna laž. To bi bilo 300 fabrika da mi u BiH imamo sa 100 zaposlenih, pokažite mi ih pet.”

‘Gdje se izgubio ostatak ljudi’

“Teško je potvrditi ili negirati tvrdnju o zaposlenih 30.000 osoba, ali bi tako veliki broj novozaposlenih u tako malom periodu od svega dvije godine morao biti rezultat ili naglo poboljšane poslovne klime ili naglo unijete ogromne količine novca, dobijenih kredita, investiranja Razvojne banke ili monetarne ekspanzije za poslovne svrhe”, objašnjava profesor na Ekonomskom fakultetu u Tuzli Kadrija Hodžić.

“Kao što znamo ništa se od toga nije desilo. Ako je broj zaposlenih zaista povećan za 30.000 onda je to učinjeno uz smanjenu produktivnost realnog sektora, na što realni sektor, sasvim sigurno, nikad ne bi pristao.”

Kako je objasnio, nezaposlenost na početku 2016. godine mjerena kao registrovana stopa nezaposlenosti od 42,6 posto i kao anketna stopa nezaposlenosti od 25,4 posto najveća je u Evropi. Smanjenje nezaposlenosti, dodaje, dijelom se može objasniti masovnim odlaskom stanovništva na rad u inostranstvo.

“O tome zorno svjedoči sljedeća prosta računica: prema ‘Anketi o radnoj snazi 2016’ ukupnu radnu snaga (zbir ukupno zaposlenih i nezaposlenih) u 2014. godini čini 1.136.000 osoba, a u 2015. godini 1.074.000. Razlika je 62.000 osoba. Ako se pođe od toga da je broj zaposlenih porastao za 10.000, ali i da je broj nezaposlenih (po anketnom pristupu) porastao za 7.000, te da je u ranijim godinama razlika u broju osoba koje čine ukupnu radnu snagu iznosila 8 do 12.000, gdje se „izgubio“ ostatak od nekih 30.000 do 40.000 osoba?  Mogući odgovor: odustali su od uzaludnog prijavljivanja na Zavod za zapošljavanje i otišli raditi na crno ili su otišli raditi u inostranstvo.”

Četvoro od petoro mladih želi da ode

Prema podacima Analize o stanju i potrebama mladih u FBiH iz 2013. godine, koju je radio Institut za razvoj mladih KULT, od kraja rata do 2013. godine Bosnu i Hercegovinu je napustilo 150.000 mladih.

Kako je navedeno u nedavnim istupima pojedinih političara, predstavnika nevladinih organizacija i drugih relevantnih institucija, samo u 2015. godini zemlju je napustilo 80.000 mladih, kaže Amela Sačić, saradnica za odnose s javnošću u Institutu za razvoj mladih KULT.

Dodaje da je tokom izrade analize, na pitanje da li bi otišli iz BiH, četvero od petero mladih odgovorilo da bi to učinilo istog momenta.

Razlog za odlazak je najčešće nezaposlenost, ali i nezadovoljstvo obrazovnim sistemom, zdravstvom… Također, mladi ne vjeruju da će u skorije vrijeme doći do značajnijih promjena, a zabrinjavajuće je što je u posljednje vrijeme prisutan odlazak cijelih porodica.

Prema riječima Sačić, ako je samo u Kantonu Sarajevo (KS) 50 posto nezaposlenih mladih, onda se u drugim dijelovima BiH mogu očekivati i veći procenti.

“Svaka sedma zaposlena osoba u KS mlađa je od 30 godina, a učešće mladih u zaposlenom stanovništvu Kantona je oko 13 posto. U Republici Srpskoj jedna trećina nezaposlenih osoba pripada grupi mladih.”

‘Statistika je kao bikini’

Prema mišljenju ekonomskog analitičara Zorana Pavlovića, političari koriste statistiku kako im odgovara, dok je zapošljavanje u BiH svedeno na nizak nivo bez ozbiljnih mogućnosti da se nešto popravi, jer ne postoji ozbiljna poslovna klima.

“Ako bi posmatrali izjave političara kada se spomene ekonomska situacija i nezaposlenost, onda bi oni morali priznati da su nesposobni da stvore ambijent i urade nešto korisno za građane. Međutim, oni koriste statistike koje uvijek daju neke podatke koji bi potencijalno mogli čak pokazati da je ono što kažu tačno, ali u realnosti toga nema.”

Slaže se sa procjenama da je smanjenje broja nezaposlenih rezultat i odlaska mladih ljudi, pogotovo onih koji su kvalificirani.

“Kreiranje jednog jedinog radnog mjesta vrlo je složen proces koji zavisi od poslovnog ambijenta, koji je neophodan da bude privlačan i da ljudi na neki način pokreću sopstvene biznise u cilju samozapošljavanja i zapošljavanja drugih. Taj poslovni ambijent mi nemamo, jer smo u septembru imali jedan referendum u RS-u, u oktobru su nastali problemi sa formiranjima koalicija…”, ističe Pavlović.

Zbog toga, dodaje, strani investitori zaključuju da nema sigurnog, stabilnog ambijenta u koji bi oni uložili svoja sredstva, a bez toga su šanse da neko dobije posao male ili gotovo nikakve.

Ipak, vlasti s ponosom ističu da se zbog njihovog rada broj zaposlenih značajno povećao, što potkrepljuju podacima zavoda za zapošljavanje.

“Statistika je kao bikini, otkriva mnogo, ali sakriva najvažnije detalje”, kaže Pavlović.

Prema mišljenju stručnjaka, najvažniji detalj u ovom slučaju je da se građani ‘ne brišu’ sa evidencije nezaposlenih zbog zapošljavanja, nego u većini slučajeva iz nekih drugih razloga.

Izvor: Al Jazeera