Maca: Mladi ne žele raditi, žive od naninih penzija i svi bi da odu iz BiH

“Sunce tuđeg neba” Marinkovića na scenu dovodi kao “višenacionalnog i multikulturalnog” junaka koji se kao takav našao u situaciji da luta svijetom tražeći svoje nebo, odnosno svoj novi spas.

U pokušaju da se prilagodi novoj sredini, junak ove predstave prolazi kroz mnoštvo situacija i stanja koja idu od euforičnog oduševljenja do nervoze i bijesa. Konstantno uspoređuje svoj novi dom s onim koji je ostavio iza sebe, donoseći zaključke koji će biti obojeni zdravim humorom.

Omaž vremenu u kojem živimo

Marinković u razgovoru za Klix.ba kaže da se ideja za ovaj multimedijalni projekat u njegovoj glavi “krčkala” tri godine.

Također, ističe i da ovaj komad predstavlja svojevrsni omaž vremenu u kojem trenutno živimo, odnosno u vremenu u kojem je, posebno kod mladih zastupljeno razmišljanje od odlasku iz zemlje u kojoj su rođeni.

“Danas je manje-više svima postalo pomodarstvo otići iz zemlje. Naravno, toga je bilo i u vrijeme bivše Jugoslavije u smislu: ‘Ovdje je divno i bajno, ali super je otići u Njemačku pa se vratiti sa mečkom’, ali od rata pa na ovamo postalo je definitivno pomodarstvo što je jako negativno”, kaže Marinković.

Smatra da mladima treba razbiti iluziju o tome da je Zapad onakav kakvim ga percipiraju, odnosno da ih tamo očekuje blagostanje u kojem novac raste na granama, a da je na našim prostorima zlo.

“Stvar je u tome što su greške na svim nivoima društva. Porodica te loše odgaja, jer ovdje kod roditelja djeca žive 108 godina. Zakonom treba zabraniti da možeš u kući roditelja ostati nakon 18. rođendana. Sa punoljetstvom ti si moralno i pravno odgovoran za sve svoje postupke. Mladi na Zapadu imaju radne navike, stvaraju i privređuju, za razliku od ovdje gdje čekaju naninu penziju i onda idemo s kafe na kafu”, navodi ovaj glumac, voditelj i showman.

Mladima je potreban vojni rok

Zagovornik je i ponovnog uvođenja obaveznog služenja vojnog roka, je je to potrebno današnjim mladima koji su itekako “uljuljani”.

“Prvo da se pitam ukinuo bih vojsku u cijelosti jer mi očigledno ne znamo s oružjem koje kod nas nije odbrambeno, a ako to već neće, onda bih uveo to da obavezno moraš u vojsku, jer da nam djeca ne spavaju do zauvijek te da ih se nauči nečemu korisnom, kao i tome da i iznad popa ima pop. Mislim da je to dobar ‘dril’ u glavi i da je jedno jako životno iskustvo”, smatra Marinković.

Poznat je i po tome da otvoreno i bez dlake na jeziku kritikuje regionalnu političku scenu. Kako kaže, protiv bh. ali i regionalnih političara trenutno nema ništa, jer su oni, ističe, izabrani demokratskim putem.

“Ti ljudi su demokratski izabrani, a to što smo mi obrazovani kolateralna šteta stada koje vjeruje u njihove bedastoće, to je problem nas samih, odnosno nas koji ne izlazimo na izbore jer nemamo nikakvu ponudu. Jedina nada, utjeha i spas za ove prostore je obrazovanje, jer kad si obrazovan onda ne možeš gutati te bedastoće koje ti se plasiraju”, mišljenja je Marinković.

Ignoriše novonastale granice

Naglasio je i da ima svoj lični mikrosvijet. U njemu, navodi postoje samo ljudi bez bilo kakvih podjela.

“Nakon Tuzle idem u Split. Nemam nikakav problem sa finom publikom. Uz sebe nosim parče papira koje nazivaju pasoš, putovnica ili passport, ali ignorišem sve novonastale granice, jer sve ovo je zemlja u kojoj sam ja rođen. Za sebe sam ‘Jugović’, a vjera i ideologija su privatna stvar i niko nije budala zato što vjeruje u ovo ili ono, ili ima ovu ili onu ideologiju. Ili si čovjek ili nisi”, dodaje naš sagovornik.

U razgovoru s Marinkovićem dotakli smo se i njegovog privatnog života. Kao što je poznato, Maca se početkom ove godine oženio treći put, a u zajedničkom životu sa novom izabranicom Jovanom mu je, ističe, prelijepo.

“Sada mi je prelijepo i ne bih ništa mijenjao. Uskoro ćemo proslaviti i prvu godišnjicu braka što me raduje”, kaže Marinković.

Sa suprugom Jovanom ima i frizerski salon u kojem posebno mjesto zauzimaju mališani, za koje je šišanje potpuno besplatno.

“Mnogo je djece koja dolaze u salon i to je jako lijepo. Ako te djeca ne vole onda sve pada u vodu. Na kraju krajeva bez osmijeha nema ni uspjeha, a najljepši je dječiji osmijeh”, nastavlja Marinković.

Ovaj rođeni Sarajlija živi na relaciji bh.prijestolnica – Novi Sad – Beogad. Za Sarajevo ga prije svega veže stariji sin Lav, dok za Novi Sad sin Fjodor.

“Lavu uskoro počinje raspust tako da u Sarajevo dolazim sa Novosađančetom. Tu ćemo provesti određeni period, onda odlazimo u Novi Sad te negdje na planinu na sankanje, jer mi Marinkovići ne volimo ekstremne sportove kao što je skijanje (smijeh)”, dodaje Marinković.

Prijateljski odnos sa sinovima

Sa svojim sinovima se trudi prije svega imati prijateljski odnos, posebno sa Lavom koji lagano ulazi u tinejdžerski period, a koji sa sobom nosi određenu dozu iskušenja za svakog roditelja.

“Generalno sa djetetom, nebitno da li je riječ o kćerki ili sinu, potrebno je imati prije svega prijateljski odnos, a onda se zna hijerarhija. U svakom slučaju bavim se svojim djetetom, a ima jedna replika koju uvijek ponavljam: ‘Oči moje, nemoj me razočarat!’ Mislim da je kod njega zastupljeno pola voli, a pola se boji, ne u smislu da ću ga prebiti jer ja ne tučem nikada svoju djecu, nego da se boji kako će meni, odnosno osobi do koje mu je stalno, nanijeti bol, patnju i poniženje”, nastavlja Marinković.

Svoje slobodne sate Marinković nastoji provesti na najbolji mogući način – u društvu svojih sinova i dragih osoba, u ugostiteljskim objektima sa finom rajom, kao i čitanju kvalitetnih knjiga.

“Odmor u smislu da blejim i žiriram po kafanama na način: ‘Vidi mu glave’, ‘Vidi u cipela’ za mene je izgubljeno vrijeme”, navodi Marinković na kraju razgovora.