Gdje je završilo oružje s Balkana vrijedno stotine miliona eura?

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) i Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP), nakon jednogodišnjeg istraživanja, objavile su izvještaj o izvozu oružja iz zemalja srednje, jugoistočne i istočne Evrope. Njime je obuhvaćeno oružje izvezeno u Saudijsku Arabiju, Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate i Tursku, piše Al Jazeera.

Od 2012. godine osam zemalja odobrilo je isporuke oružja i streljiva u vrijednosti od najmanje 1,2 milijarde eura.

Navedenu vrijednost trgovine oružjem osam zemalja, među kojima su i Hrvatska, Srbija, BiH i Crna Gora, potvrđuju i nepotpuni nacionalni, kao i izvještaji Ujedinjenih naroda i Evropske unije o izvozu oružja i ugovorima o prodaji od 2012. do danas.

Prema njima, Hrvatska je na Bliski istok izvezla oružja u vrijednosti od 302 miliona eura, Češka 240, Srbija 194, Slovačka 192, Bugarska 122, a Rumunija 81 milion.

U tom periodu Bosna i Hercegovina je ka Bliskom istoku izvezla oružje vrijedno 72 miliona eura, dok je Crna Gora posljednja na popisu s izvozom vrijednim tri miliona eura.

Srbija: Poštujemo zakone o izvozu oružja

BIRN i Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije u svom izvještaju, prilažući izjave stručnjaka za oružje i ljudska prava, kao i fotografije i videozapise, navode da se ovo oružje preusmjeravalo sirijskim i naoružanim grupama u drugim zemljama, od kojih su neke optužene za zločine te, tvrde, da je stoga riječ o nelegalnoj trgovini.

U svojoj reakciji na ovaj izvještaj, Ministarstvo odbrane Srbije je za Al Jazeeru navelo da se: ”Republika Srbija strogo pridržava propisanih pravila, kriterija i međunarodnih konvencija vezano za trgovinu naoružanja i vojne opreme. Pri tome, u procesu izdavanja dozvola, Republika Srbija uvek traži tzv. End User Certificate, odnosno ‘izjavu o krajnjem korisniku’, koju najčešće potpisuje i overava državno telo zemlje u koju se naoružanje i vojna oprema izvoze.“

Komentirajući izvoz oružja iz Srbije, mandatar za sastav nove vlade Aleksandar Vučić je u junu rekao da Srbija poštuje sve svjetske norme, pravila i zakone o izvozu oružja, ali da potražnja za oružjem daleko nadmašuje kapacitete proizvodnje.

“Nažalost, u drugim delovima sveta se itekako ratuje, više nego ikada i sve što proizvedete i kako god okrenete – na bilo kojoj strani sveta to možete da prodate. Mi, naravno, poštujemo sve svetske norme i svetska pravila sto se tiče zakona, i konačnog ishodišta naše robe, ali tolika je potražnja da mi imamo petostruko veće kapacitete od onih koje danas imamo, mi ne bismo mogli da proizvedemo onoliko koliko bismo mogli da prodamo”, rekao je Vučić.

Hrvatska: Nema nikakvih zloupotreba

Hrvatska agencija Alan, koja se bavi uvozom i izvozom naoružanja, na Al Jazeerin upit u vezi s izvještajem odgovara da: “Sve zemlje koje kupuju oružje od Hrvatske, kupovale su i još kupuju oružje od desetak zemalja stare i nove Europe”.

Tvrde da nikad nije bilo nikakvih zloupotreba te odlučno odbacuju takve, kako tvrde, neutemeljene navode.

Lowrence Marzouk iz Mreže za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije, rekao je da nijedna od četiri zemlje uvoznice, koje se spominju u izvještaju, nisu odgovorile na njihov upit o krajnjoj destinaciji i namjeni ovog oružja.

Za Al Jazeeru komentira i vjerodostojnost dokaznog materijala kojeg su prikupili i objavili.

„U najvećem broju slučajeva koristili smo zvanične YouTube ili Twitter objave različitih grupa iz Sirije. Angažirali smo ljude koji govore arapski jezik, kojima je bio zadatak da identificiraju njihov akcent, da nam prevedu šta govore i objasne nam odakle su. Obraćali smo pažnju na uniforme koje nose, prema tome, mnogo je različitih faktora na koje smo obratili pažnju prilikom identificiranja materijala.

Također treba imati u vidu i količinu materijala koji je dostupan online. Znači može se lažirati nekoliko objava, ali stotine je videosnimaka koji potvrđuju prisustvo oružja iz ovih zemalja u Siriji. Nije riječ samo o jednom ili dva videozapisa. Identificirali smo 50 i više, ali 50 je dovoljno da se pouzdano može potvrditi da je to oružje završilo tamo. A stotine je videomaterijala online koji nude dokaz da je oružje s tih prostora završilo u Siriji“, rekao je Marzouk, dodajući kako se „na puno materijala odlično vidi naoružanje sovjetskog tipa, a vrlo često naoružanje je zumirano da se vide natpisi i oznake na streljivu“.

Upitan da li su dokazi prikazani u izvještaju vjerodostojni za sumnju da je oružje moglo otići i u ruke naoružanih grupa, vojni analitičar Igor Tabak odgovara:

„To je prilično sigurno. Na puno materijala se odlično vidi naoružanje sovjetskog tipa, a vrlo često naoružanje je zumirano da se vide natpisi i oznake na streljivu. Da, to zvuči jako moguće – da naoružanje završi o zonama koje su pod embargom, na crnom tržištu, itd.“

Tabak kaže da su procedure izvoza rađene do jedne mjere.

„Dakle, nije direktno izvoženo u zemlju gdje je to zabranjeno, ili u zemlju koja je pod embargom ili na crnoj listi. Ovdje je nešto drugo u pitanju. Radi se o izvozu za zemlje za koje nema ograničenja, ali se nije se previše pazilo kud bi to oružje moglo ići dalje. Novi dokumenti o kontroli naoružanja u principu traže da se polaže veća pažnja kuda to oružje ide i da li ide dalje.

Tu onda često proizvođači i njihove države vole jednostavno reći : ‘Time će se baviti uvoznik’. Izvoznici jednostavno izvezu i, zapravo, zažmire na taj dio svoje obaveze koji postoji u EU-dokumentima, a koja sada postoji i u UN-ovom u Sporazumu o trgovini naoružanjem.“

Tabak ističe i to kako tržište vojne opreme i naoružanja nije slobodno tržište.

“To nije primjer onog pravog tržišnog poslovanja. Tu uvijek imate intervenciju države, tu ima poslova koji su potpuno javni, malo manje javni i ima poslova koji nisu javni. Vrlo često ima poslova koji se prijavljuju sa zadrškom, bilo je situacija kada nema prijava, kada papiri ne govore zapravo kamo naoružanje ide. Bojim se da je ovakav način poslovanja na tržištu naoružanja dosta česta praksa. To je jedan dosta ‘Divlji zapad’“, kaže, između ostalog, Igor Tabak.