Zašto nam se ne dopada zvuk vlastitog glasa?

Čak i ako vam svi dijele komplimente na račun glasa, vama se on ni najmanje ne dopada i djeluje vam preduboko dok ga slušate snimljenog? Nauka objašnjava zbog čega je tako…

Kako ističu stručnjaci, mi i okolina ne čujemo isto – to kako mi doživljavamo svoj glas nije identično onome kako ga doživljavaju drugi. Naime, vaš glas do vas dolazi drugačijim kanalima: zvučni talasi koje proizvodi naš govorni aparat čine da vibriraju i bubne opne, unutrašnje uho, glasne žice i disajni putevi.

S druge strane, dok slušamo druge, zvučni talasi spolja dolaze do našeg spoljašnjeg uha, zatim do bubne opne, a zatim se pretvara u vibracije koje stižu do mozga. Uz to, tijelo kvalitetnije prenosi niske tonove nego vazduh, pa kada se ove dvije komponente pomješaju – u slučaju slušanja vlastitog glasa – glas zvuči dublje.

Zbog čega je tako?

To sve zvuči lošije kada slušamo snimljen glas, iz razloga što ga u tom slučaju ne prate vibracije. Zbog toga je slušanje snimljenog glasa često veoma neprijatno iskustvo, a eksperti veruju da to ima veze s tim što u tim prilikama čujemo sebe onako kako mislimo da nas čuju drugi.Iako, u velikom broju slučajeva, svoj glas smatramo lošim, navikli smo na njega i nije nam nepodnošljiv kao kada ga čujemo snimljenog. Zbog čega je tako?

Kako objašnjavaju naučnici, upravo je navika razlog.

“Stalno gledamo svoj odraz u ogledalu – peremo zube, brijemo se, šminkamo”, ističe direktorica jednog američkog psihološkog centra Pamela Rattledge.

-Gledanje sebe samog u ogledalu stvara snažan utisak. Imate tu prisnost. Prisnost stvara dopadanje. Jednostavno, izgradili ste sklonost ka takvom licu.-, kaže Rattledge

Isto je i s glasom, pa nas slušanje snimljenog glasa svaki put pomalo zapanji – dalek nam je i nepoznat, nismo s njim izgradili prisnost.