Hajrudin Šegić iz Rubinića svakog petka na džumu pješači dva sata u jednom smjeru

U Rubinićima nadomak Han-Pijeska više od dvije decenije žive supružnici Azema i Muhamed Šegić.

Hajrudin ima preko 70 ljeta i danas svakog petka pješači dva sata u jednom smjeru do najbliže džamije. Mi smo ga posjetili baš jednog petka.

Njegova kuća je jedna od tri u kojoj ljudi borave tokom cijele godine. 

– Rodio sam se u Rubinićima 1951. godine, pored Hasudine kuće. Otišao sam 2000. godine. U oktobru sam se vratio ovdje kao povratnik. Bilo nas je podosta, a sad nas je ostalo malo. Prve godine povratničkog života nisu bile sjajne, bili su snjegovi, nisam odmah na početku imao ovaca. Poslije sam nabavio ovce i držao, a sad više ne mogu. Imam i problema s očima. Kad snijeg padne, kad nestane struje, pa padaju grane, pa smo sve morali sami… Život nikad nije bio lahak.

Danas Hajrudin živi od penzije. Ima 42 godine radnog staža. Bio je i pripadnik Armije RBiH, a osam godina proveo je u izbjeglištvu u Olovu. 

– Ko god voli sebe i svoj narod, i trebao je biti, a ko ne voli, ne može se sad voljeti. Sadašnji političari misle da samo oni mogu živjeti bez ikoga. Daj sebi puno plate, a radniku malo. Nije to baš tako. Ako imalo imamo vjere, shvatit ćemo da je najveća greška pohlepa. Pohlepa je opasna. Ako bismo željeli sebi i drugima dobro… Trebamo sebe ispitati ko smo, i odakle smo, i kakvi smo ljudi. Čemu sad da ponižavamo jedni druge – između ostalog je kazao Hajrudin.

Ekipa emisije “Ispuni mi želju” posjetila je ovu povratničku porodicu. Njihovu priču pogledajte u videu ispod.

Hayat