Krenula sadnja “Ljubuškog ranog” krompira, očekuje se urod od oko osam hiljada tona

Ljubuški je poznat po tome što prvi u BiH počinje sa sadnjom mladog krompira poznatog pod nazivom “Ljubuški rani”, sadnja uobičajeno počinje sredinom januara u plastenicima, a narednog mjeseca na otvorenom.

Proizvodnja mladog krompira je tradicionalno vezana za područje Hercegovine, a najviše mladog krompira se sadi u jugozapadnom dijelu Ljubuškog u mjestima Vojnići, Šipovača, Klobuk i Veljaci, rekao je direktor Poljoprivredne zadruge “Plodovi zemlje” iz Ljubuškog Dubravko Vukojević.

– Sjeme krompira se nabavlja u novembru i decembru te se drži u toplim prostorima, zemljište za sadnju se priprema, a poljoprivrednici nakon toga čekaju odgovarajuće uvjete za sadnju. Za proizvodnju mladog krumpira koriste se rane sorte, a među njima posebno carrera, anais, sanibel i evolution – naglasio je Vukojević.

Nedostatak radne snage

U okviru Poljoprivredne zadruge “Plodovi zemlje” je 187 udruženih poljoprivrednih proizvođača koji na 350 hektara proizvode krompir. Lani je proizvedeno 7.000 do 8.000 tona mladog krumpira, a isti plan imaju i ove godine.

Vukojević ističe da se u plastenike posadi oko 15 hektara te da se oni sade 20 dana prije onih krumpira koji se sade vani.

Osim sjemena krompira, kaže da su tu i drugi ulazni troškovi te da se i oni bore s nedostatkom radne snage. Ipak, najveći problem su klimatske promjene.

– Uz krompir, ulaganje su i repromaterijali, umjetna gnojiva i zaštitna sredstva. Klimatske promjene su nam najveći izazov. Prije nekoliko dana je bilo minus sedam, pa plus 15. I u ovom razdoblju to nije problem, ali bojimo se da se takve oscilacije ne dogode u trećem ili u četvrtom mjesecu. Uz vrijeme, veliki problem je i nedostatak radne snage. S jedne strane sve je manje onih koji se žele baviti poljoprivredom, a s druge, nema radne snage – pojašnjava Vukojević.

Što se tiče cijene mladog krompira i hoće li se ona značajnije mijenjati u odnosu na prošlu godinu, kaže kako će sve ovisiti o ulaznim troškovima.

Inače, “Ljubuški rani” se najvećim dijelom plasira na domaće tržište, a jedan dio se izvozi u Hrvatsku, oko 15 tona.