Hoće li biti dovoljno imama u budućnosti?

Imami su već stoljećima prepoznati kao stub Islamske zajednice, osobe koje povezuju narod, vjeru i administraciju u jedno, lise 072info.

Njihova uloga u zajednici je nezamjenjiva – oni su učitelji, tumači vjere, duhovni vodiči i oslonac ljudima u svim životnim trenucima, od radosti do tuge.

Međutim, suočeni smo sa zabrinjavajućom činjenicom: sve je manje onih koji žele preuzeti ovu odgovornu dužnost.

Da li je riječ o društvenim izazovima, nedovoljnom vrednovanju ili egzistencijalnim poteškoćama s kojima se imami suočavaju?

Vrijeme je da se otvoreno govori o ovim problemima i njihovim uzrocima, kako bi se osiguralo da stubovi Islamske zajednice ne postanu upitni u budućnosti.

Objavu Sadmira Mustafića prenosimo u cijelosti:

“Često ćemo naići na ohrabrujuće fraze da je imam stub Islamske zajednice. Siguran sam da je imam stub podjednako sa ljudima. On je najistureniji sa narodom. Imam je lice Zajednice, servis ljudima, on je i na akikama, i na dženazama, prvi tumač, sakupljač, branitelj i na kraju krajeva narod. Dakle, velika je odgovornost imama između troje: Boga, naroda i administracije. Na to sve možemo dodati, kao dodatnu odgovornost, jako osjetljiv kontekst Bosne i Hercegovine, od Brčkog do Trebinja.

Odgovornost, kao takvu, imami su uvijek prihvatali i onda kada se radilo za milostinju, za kilogram brašna i kada su djeca nosila po jedno drvo u mekteb. Mislim da nikada egzistencijalno pitanje nije bilo ni motiv za rad, ni motiv za odustajanje.

Međutim, danas kao da se ne želimo suočiti sa problemom da je sve manje onih koji žele biti imami, da imami napuštaju svoje pozicije i da odlaze raditi neke druge poslove. Kao da ne želimo govoriti o problemima svojih stubova? Možda bi trebalo biti znakovito to da se na konkurse velikih džemata ne prijavljuje više niko ili da sve više imama postaju šoferi diljem Evrope. I ako se bavimo tim problemom kao da idemo od posljedice, a ne od uzroka.

Nemilo pišem ali lično sam svjedočio da pojedini profesori medrese, a ovome su svjedočili i drugi u drugim medresama, obezvrijeđuju imamski posao, a samim tim i Fakultet islamskih nauka. Naravno, treba nama i doktora, i profesora, i privatnika sa serdžadom u latici ali isto tako treba nam i kvalitetnih imama jer oni su ipak “stub”. Fakultet islamskih nauka smo upisivali kada ne bismo imali šta drugo ili smo upisali tek kada se ne upišemo na druge fakultete. Otuda imamo, od trideset učenika muškog odjeljenja iz moje generacije, samo tri imama. A medresa je odgojila i pripremila zaista velike ljude koji nam možda i najviše trebaju u ovom trenutku.

Drugo, Fakultet islamskih nauka nije imao program stipendisanja najboljih učenika. Čak mislim da nije bila ni promocija našeg fakulteta u medresi. Najbolji su odlazili uglavnom na privatne fakultete koji su davali bolje uslove, ozbiljne stipendije i realno bolje prilike. Po mom mišljenju za budućnost ovo je prijeka potreba, posebno kada imamo u vidu da su djeca u medresama uglavnom iz porodica koje jedva spajaju kraj sa krajem.

Treće. Iskustvo imama odbija potencijalne imame. Ako jedan imam mora saditi paprike, baviti se pčelarstvom, prodajom, popravkom mobitela, pogrebnim društvima i sličnim da bi imao primanja jednaka sa radnikom iz JYSK-a onda ćemo dobiti mnogo više šofera kamiona, radnika po tržnim centrima i na građevini sa završenim fakultetom nego imama. Takvi stubovi se moraju kretati, a stub kada se pomjeri cijela konstrukcija se pomjera.

Četvrto. Imami uglavnom rade po 200-300km od svoga doma. Zbog kretanja po džematima uglavnom ne ostvare ni svoja građanska prava – sve je uslovljeno boravkom u jednoj općini (3-5 godina). Nemaju pravo na dodatke, povlastice za kupovinu prve nekretnine itd. Mislim da o ovim izazovima nikad niko i nije razmišljao. Zašto bi onda neko išao raditi iz Doboja u Stolac npr.? Ljudi će raditi za pristojnost ali ako će još morati ulagati da bi radili onda je to nemoguća misija.

Peto. Kada kažemo da je imam stub, a prema njemu se svi odnose kao prema brklji onda dobijemo ovakvo stanje koje ukoliko se, po mom mišljenju, nešto od ovih gore stvari ne promijeni gledat ćemo nedostatak kvalitetnih stubova, kvalitetnih imama.

Ako su imami prvi do naroda, a kazali smo da su imami i narod stub Zajednice i ako legalizujemo nezainteresovanost kadra, a pri tome ne riješimo ozbiljne izazove sa kojima se susrećemo, šta možemo dobiti?”.