Kockanje, nekada devijantna, a danas društveno prihvatljiva pojava: Zbog sna da će sve promijeniti jednim klikom, cijela porodica nađe se pred zidom

Podatak da su stanovnici FBiH tokom 11 mjeseci ove godine na klađenje potrošili 1,47, a u posljednjih pet godina čak 9,62 milijarde maraka, za stručnjake u oblasti zdravstva ne predstavlja nikakvo iznenađenje. Opasan trend koji razara živote prisutan je već godinama, a intenziviran tokom pandemije koronavirusa.

– Kockanje kod nas predstavlja oblik zabave, ali spada i u neka ponašanja kojima se želi doći do brze i lake zarade. Kockanje i igre na sreću su posebno zastupljene i u porastu su u siromašnim društvima s niskim socio-ekonomskim standardom i vrlo izraženom razlikom između društvenih slojeva. Nekada je bilo karakterizirano kao potpuno devijantna pojava, rezervirana za osobe s margine društva, ali danas su kockanje i klađenje društveno potpuno prihvatljivi i marketinški propraćeni, uprkos činjenici da svaki oblik kockanja nosi svojesvrstan rizik od nastanka ovisnosti – kaže dr. Rasema Okić, direktorica Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.

Kockaju i jedni i drugi, dodaje, ali bogati kockanjem osiromaše, a siromašnima je to dio sna o bogatstvu i lagodnom životu, jer u kladionicama svi pričaju o nekom sretnom dobitniku, a niko o stotinama onih koji slomljeni odlaze kući. Evropske statistike pokazuju da je od 0,3 do 0,5 posto patoloških kockara u društvu, ali ti procenti nakon pandemije rastu i do tri posto, kao u Velikoj Britaniji. Precizni podaci, naravno, ne postoje, ali ako BiH prati evropske prosjeke, onda samo u KS imamo gotovo 2.500 patoloških kockara. Za razliku od ovisnika o alkoholu ili drogama, oni su pristojni, porodični ljudi, često i visoko pozicionirani.

– Ta vrsta ovisnosti se u početku skriva, ali vrlo brzo se kroz kućni budžet posljedice osjete. Kockari su impulsivni, ekstroverti, orijentirani ka novcu, uglavnom su to muškarci i osobe s nižom samodisciplinom i promišljanjem. Dakle, nema razmišljanja šta će biti nakon nekoliko klikova. Željni su uzbuđenja i podražaja, nezreli i nestabilni, a mi bismo ih nazvali infantilnim sanjarima, jer taj san da će se sve preokrenuti jednim klikom i sav minus pretvoriti u plus nekako ih uvijek drži u njihovoj gluposti – ističe Okić.

Avaz