Hasanaginica je djelo koje pripada samom vrhu svjetske književnosti

Gradska biblioteka Zenica bila je danas domaćin naučnog skupa povodom 250. godišnjice prvog zapisa bosanske narodne usmene balade “Hasanaginica”.

Povodom velike godišnjice ovog važnog književnog djela, Zeničko-dobojski i Tuzlanski kanton proglasili su ovu godinu “Godinom Hasanaginice”.

Kako je istakao Fahrudin Sinanović, direktor Javne ustanove Bosanski kulturni centar “Alija Izetbegović” iz Kalesije, koje je nositelj ovog projekta, obilježavanje velike godišnjice podržala su resorna ministarstva obrazovanja i kulture dva pomenuta kantona.

– U okviru ovog projekta realizovali smo nekoliko manjih projekata. Radi se i pozorišna predstava “Hasanaginica”, u saradnji i koprodukciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Narodnog pozorišta Mostar i Narodnog pozorišta Tuzla, a koju režira Irfan Kasumović. Predstava se radi po tekstu mladog i odličnog pisca Mirze Begovića. Radi se još i izložba o Hasanaginici, bit će održana i predavanja po školama o Hasanaginici, a s likom Hasanaginice štampat će se i poštanska markica – najavio je Sinanović.

“Hasanaginica” je, podvukao je, djelo koje pripada samom vrhu svjetske književnosti. Prvi je put objavljena u Veneciji, u knjizi “Viaggio in Dalmazia” (Put po Dalmaciji) italijanskog opata, putopisca i etnografa Alberta Fortisa.

– Nije zabilježeno u svjetskoj književnosti da se takva četiri velikana, kao što su Aleksandar Sergejevič Puškin, Johann Wolfgang von Ghoethe, Walter Scott i Adam Bernard Mickiiewicz neko književno djelo preveli sa izvornog jezika na svoj jezik. Takav slučaj nije zabilježen u svjetskoj književnosti – naglasio je Sinanović.

Direktor Gradske biblioteke Zenica Nermin Ormanović nada se da će obilježavanje ove godišnjice biti samo početak saradnje ova dva kantonalna ministarstva i vlada ZDK i TK.

– Mogu naglasiti da je balada “Hasanaginica” prvi put objavljena 1774. godine pod nazivom “Žalostna pisanca plemenite Asanaginice”. Nastala je između 1646. i 1649. godine, u okrilju begovske bošnjačke porodice iz Imotske krajine, koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka. Pamtila se i prenosila po Imotskom i okolini, dok je konačno nije i zapisao Alberto Fortis – kazao je Ormanović.

“Hasanaginica” je, dodao je, postala dio kulturnog naslijeđa svijeta te je čitana, tumačena i korištena na različite načine – u prevodima dramskim, baletskim i operskim izvođenjiima i prikazima ljudi kojima izvorno pripada.

Sa različitih aspekata, o ovoj temi danas su u Zenici govorili dr. Merima Handanović, prof. dr. Mirsad Kunić, mr. Nina Bunjevac-Salkić, dr. Nehrudin Rebihić, mr. Alen Zečević te dr. Nermin Ormanović.