Filozofski fakultet u Zenici domaćin međunarodne konferencije “Kultura sjećanja i rod”

Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici, u sklopu kampanje “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, domaćin je današnje međunarodne konferencije “Kultura sjećanja i rod: rodno zasnovano nasilje u ratu i nastavak mizoginih projekata u poslijeratnom razdoblju u Bosni i Hercegovini i regiji”, koja je dio UNIGEM projekta.

Zenički fakultet ovu konferenciju organizira zajedno s TPO Fondacijom uz podršku britanske ambasade, a na konferenciji sudjeluju znanstvenice i znastvenici te aktivistice i aktivisti iz BiH, Srbije i Australije.

– Ove smo godine odlučili da u okviru ’16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja’, organiziramo konferenciju koja se isključivo tiče kulture sjećanja, ali kulture sjećanja na žrtve seksualne torture tokom rata u BiH, ali i narativa koje smo, nažalost, zadržali i u poslijeratnom razdoblju. Želimo propitati šta se to promijenilo u odnosu na mizoginiju tokom rata. Da li se nešto promijenilo od tih mizoginih obrazaca ili smo ih sve zadržali – kazala je organizatorica ove konferencija, redovna profesorica Filozofskog fakulteta u Zenici Edisa Gazetić.

Ističe da se govori o stigmatizaciji koju su silovane žene doživjele poslije rata – na suđenjima – i o njihovoj poziciji danas. 

“Žene u crnom”

Srbijanka Lepa Mlađenović iz Centra za ženske studije Beograd će izlagati rad na temu “Feministički aktivizam i ženska solidarnost protiv silovanja u ratu – kratki istorijski pregled kroz fotografije i dokumente”.

Ona navodi kako su “Žene u crnom” od 1991. godine na Trgu Republike u Beogradu, svake srijede, protestirale protiv rata i nasilja nad ženama u Hrvatskoj, Kosovu i BiH.

– Naša je politika bila da mi znamo da su zločini u BiH krenuli od srbijanskog zločinačkog režima i da mi suosjećamo sa žrtvama u BiH… Da se suprotstavimo zločinačkom režimu. Druga teza bila nam je da širimo solidarnost između žena u svim regionima u kojima je srpski režim pravio zločine. Mi smo i poslije rata, kako smo to govorile, odlazile na mjesto bola. Dakle, tamo gdje je režim napravio velike zločine – od Vukovara, Srebrenice, Foče… – kazala je Mlađenović.

Dodaje da je na skup u Zenici donijela fotografije i dokumenta, kao svjedočanstvo kako su feministkinje tokom rata sarađivale te zajednički sudjelovale na različitim konferencijama.

Intergeneracijska trauma

Banjalučanka Olivera Simić, redovna profesorica Pravnog fakulteta na Univerzitetu Griffith Law School u Australiji, koja je pripremila izlaganje o žrtvi nasilja Hrvatskog vijeća obrane u Odžaku, pod nazivom “Lolin rat: zločin bez kazne i intergeneracijska trauma”, kaže kako se trebaju slušati žene koje su preživjele nasilje.

– One su ekspertkinje i imaju znanje, koje mi trebamo da slušamo od njih i da učimo, ne bi li nešto promijenili za budućnost – kazala je Simić.

Intergeneracijska trauma, iako se dosta istraživala, po njenom mišljenju nije dovoljno istražena. Pogotovo se nije dovoljno bavilo djecom koja su rođena iz čina seksualnog nasilja nad njihovim majkama u ratu, pa su i svi oblici poslijeratnog nasilja i trauma posljedica toga, ratnog perioda.

Zajedno s kolegom, tužiocem Mersudinom Pružanom proteklih pet godina, dodala je Simić, radila je studiju u sklopu koje su analizirali sve presude za ratni zločin silovanja na svim nivoima.

– Negdje oko 48 presuda bilo je za ovaj zločin. Gledali smo olakšavajuće i otežavajuće okolnosti i sankcionisanje ovog zločina. Što se tiče sudske prakse i suđenja, to je nedovoljno – ocijenila je Simić, navodeći kako u BiH možda ima i najviše presuda za ovu vrstu ratnog zločina.

Primjerice, dodala je, Kosovo ima samo jednu, Srbija 13, Hrvatska 16 presuđenih slučajeva. To su, smatra, veoma mali brojevi, a Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju ima 32 počinioca osuđena za ovaj zločin.