Zašto samo u BiH funkcioneri nakon hapšenja ostaju na pozicijama? U drugim zemljama lisice na rukama ministara znače kraj karijere

Kada je objavljena vijest da je u Hrvatskoj zbog sumnji na korupciju uhapšen Vili Beroš, državni ministar zdravstva, skoro istovremeno je objavljena i ona da je premijer Vlade Hrvatske Andrej Plenković smijenio Beroša s funkcije. 

Plenković nijednog trenutka nije doveo u pitanje razloge Beroševog hapšenja, koji je član njegovog HDZ-a i dojučerašnji blizak saradnik.

Pozdravljajući akciju Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) Plenković se nije libio javno reći da je razočaran svojim saradnikom koji je izigrao njegovo povjerenje.

Ne propitujući ni kakve dokaze USKOK ima protiv Beroša, ni je li on kriv ili nije, hrvatski premijer je donio ekspresnu odluku o njegovom razrješenju. 

Samo u BiH i osuđeni funkcioneri ostaju u foteljama 

Brojni su slučajevi i u Hrvatskoj i u drugim zemljama u našem susjedstvu, a pogotovo u Evropi gdje hapšenje nekog funkcionera i sama sumnja na zloupotrebu položaja, korupciju ili kriminal za sobom povlači ili automatsku smjenu ili ostavku kompromitiranih političara. 

Jedino je u Bosni i Hercegovini političarima na funkcijama i kada ih se sumnjiči za najteža krivična djela omogućeno da u vrijeme istrage protiv njih, pa čak i suđenja, oni ostaju na pozicijama i dalje su “uvaženi” donosioci odluka.

Godinama unazad u BiH je na desetine hapšenih, osumnjičenih, optuženih i čak presuđivanih funkcionera koji su uprkos teškim optužbama i presudama, u foteljama ostajali dok ih nisu morali napustiti iz nekog drugog razloga.

Najočigledniji primjer takvog ponašanja je onaj bivšeg premijera Federacije BiH Fadila Novalića koji je tri godine dolazio u sudnicu Suda BiH gdje mu se sudilo za nezakonitu nabavku respiratora.

Istovremeno, nesmetano je obavljao funkciju premijera i dalje bio nadređeni i u komunikaciji i s najvažnijim svjedocima u predmetu protiv njega.

Čak i kad je pravosnažno presuđen, Novalić je nastavio još nekoliko mjeseci obavljati dužnost premijera, što je neviđen slučaj u jakim pravnim i demokratskim društvima. 

U kontekstu poređenja ponašanja prema osumnjičenima u Hrvatskoj i u slučaju kada dolaze iz HDZ-a kao vladajuće stranke, a niko uhapšene od stranačkih čelnika, ni članstva ne brani, treba podsjetiti kako je SDA u slučaju hapšenja Novalića, ali i nekih njihovih drugih funkcionera, svaki put to pripisavala samo činjenici što su Bošnjaci ili pripadnici SDA. 

Isto to čine i iz SNSD-a i HDZ-a BiH, koji svako hapšenje ili istragu protiv njihovih funkcionera pripisuju nacionalnoj ili političkoj pripadnosti određenog osumnjičenika ili optuženika, a nikada kao produktu određene istrage ili procesa zasnovanih na određenim dokazima.

Svaki pokušaj da se u BiH presudi nekom funkcioneru za neko krivično djelo izazove reakciju njihovih stranaka i sljedbenika da je iza svega “politička montiran i motiviran” proces u režiji njihovih političkih oponenata.

Najsvježiji i najeksponiraniji takav slučaj je onaj Milorada Dodika, predsjednika entiteta RS i SNSD-a kojem se sudi pred Sudom BiH za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, a koji on od početka naziva procesom dijela međunarodne zajednice protiv njega. 

I Dodik, dok mu se sudi, obnaša nesmetano funkciju predsjednika RS i uživa sve privilegije koje ta funkcija nosi. Ni on ni nadležni nisu ni pomislili da ga barem dok se postupak ne okonča udalje s te pozicije. 

Primjenom gesla da je “napad najbolja odbrana“, u ovom slučaju u odbrani od optužnica brane se napadom na političke oponente i pravosuđe uz optužbe da su one montirane, političari u BiH godinama kreiraju atmosferu u kojoj sebe i članove svojih stranaka i u predmetima gdje postoje eksplicitni i neoborivi dokazi o nečijoj odgovornosti predstavljaju  žrtvama  neosnovanih progona.

Pravosuđe se guši “u zagrljaju politika”

Sigurno je da je za ovakav odnos i prema hapšenjima i istragama i sudskim procesima u BiH protiv političara, dijelom krivo i pravosuđe koje nema volje i želje da se energičnije “otrgne iz zagrljaja“ bilo koje političke stranke i da se jače i transparentnije suprotstavi takvom utjecaju i otkloni sumnje koje su upravo politike unijele u svaki sudski predmet koji se tiče njihovih kadrova.

Takva praksa i djelovanje iz godine u godinu slabe kompletan sistem i društvo. Dovode ga na najniži nivo i rasuđivanja i djelovanja umjesto da kriteriji vrednovanja sistema vrijednosti rastu. 

U to smo se mogli uvjeriti i na nedavnim lokalnim izborima u BiH kada je kandidat za načelnika Općine Hadžići Ibro Berilo uhapšen zbog sumnje u teška krivična djela i kada su od nadležnih institucija u javnost izneseni i značajni dokazi o korupciji u ovom slučaju.

Uprkos tome, Berila je većina glasača općine Trnovo izabrala za načelnika, što je također jedinstven slučaj, da ne kažemo u svijetu, sigurno u Evropi.

Ovo je sigurno fenomen o kojem bi stručnjaci trebali dati svoje mišljenje, jer kako objasniti činjenicu da neko želi da odluke o životu u njegovoj zajednici donosi čovjek kojem se na teret stavljaju teške optužbe za korupciju? 

Zašto  NS traži informacije o hapšenju svog ministra

I hapšenje ministra komunalne privrede infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo Bojana Bošnjaka, izazvalo je reakcije koje nisu imanentne pravnoj državi i demokratskom društvu. 

Prvo je Naša stranka, čiji je ministar Bošnjak član, saopćila da podržava rad pravosuđa a potom su izrazali očekivanje da “istražni organi što prije objave vrlo jasne informacije o statusu pojedinih lica i za šta ih se sumnjiči“. 

U jednoj pravnoj državi nijedna stranka, pogotovo ona iz koje je osumnjičeni kadar, ne bi se smjela ni na koji način miješati u rad pravosuđa.

U sličnom tonu oglasila se i Vlada Kantona Sarajevo koja je dala podršku ministru Bošnjaku. 

Zašto su ovakve reakcije uopće potrebne i zašto se podrška pravosuđu ne manifestuje na način da ih se neće pozivati na dostavu bilo kakvih informacija političkim strankama?

Zbog ovakvih reakcija koje su, ponavljamo, svojstvene svim političkim strankama u BiH i stvorena je opasna atmosfera sumnje u svaku policijsku i pravosudnu akciju.

Beroš bi u BiH i nakon hapšenja bio ministar 

Sigurno je da veći dio građana ove zemlje želi da naše vlasti omoguće da pravosudne institucije rade svoj posao na takav način da, kada bilo ko bude uhapšen, budemo sigurni da je to zbog toga jer se dokazano ogriješio o zakon i da političari hapšenje političara, pogotovo ako je iz stranke kojoj i oni pripadaju, neće nazvati „montiranim“ .

Baš onako kako je Plenković podržao hapšenje ministra iz svoje stranke i koji je i poziciju i sve privilegije koje ona nosi sa sobom izgubio onog trenutka kada je uhapšen.

I niko se nije zapitao da li kod Beroša krši princip presumpcije nevinosti, jer očigledno ako USKOK u Hrvatskoj uhapsi bilo koga, on je sigurno kriv. 

Gledajući kako stvari funkcioniraju u pravnoj državi, mi s ove strane granice možemo samo konstatirati da je kojim slučajem smijenjeni hrvatski ministar Beroš živio u BiH, njemu bi hapšenje evidentno donijelo dodatnu popularnost, njegova stranka ovdje bi već od njega napravila  „žrtvu montaže“ i još bi bio ministar.

Raport