Trumpova pobjeda upalila alarm: Može li BiH “naučiti” da lobira u Washingtonu?

Donald Trump je pobijedio na predsjedničkim izborima u SAD-u, što bi u Bosni i Hercegovini trebalo “probuditi” sektor koji se bavi vanjskom politikom.

Kada je 2020. godine Joe Biden pobijedio na predsjedničkim izborima, u Sarajevu se slavilo.

Mnogi su očekivali veći angažman, a najoptimističniji su, može se to reći, očekivali da će Biden i SAD doći i riješiti sve probleme koje postoje u Bosni i Hercegovini.

Naravno, to se nije desilo, a nije bilo ni blizu realnog. Razlog za to, htjeli mi to priznati ili ne, nije u Washingtonu, već u Sarajevu.

Vanjska politika se ne vodi insistiranjem na prošlošću

BiH, odnosno političari koji sebe nazivaju “pro-bosanskim”, moraju shvatiti da se na izgradnji odnosa, odnosno na “pridobijanju” neke zemlje, mora raditi i na druge načine, a ne ustaljenim praksama i narativima iz 1990-tih godina.

Posljednje snažne aktivnosti osoba koje su zadužene za vanjsku politiku, što uključuje i ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića te članove Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića, vođene su oko usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

Cilj je na kraju ispunjen, a rezolucija je u vremenu kada postoji ozbiljna kampanja negiranja genocida u Srbiji i manjem bh. entitetu RS itekako potrebna.

Iako je sve to tačno, BiH već 30 godina konstantno u vanjskoj politici forsira ulogu žrtve i države kojoj treba pomoć, što se moralo do sada promijeniti.

Vanjska politika BiH mora biti okrenuta konkretnim stvarima na kojima naša zemlja može izgraditi dobre odnose sa drugim državama u svijetu, s posebnim fokusom na SAD kao najvećeg partnera BiH kroz post-Dejtonsku historiju.

Trumpov dolazak posljednja šansa

Kada pogledamo dolazak Donalda Trumpa i euforiju u Banjoj Luci, sve liči na novembar 2020. godine i slavlje u Sarajevu. Ipak, činjenica da Vlada RS već godinama intenzivno lobira u Washingtonu daje, konkretno, Miloradu Dodiku itekako razlog za optimizam.

Stranica Open Secrets aktivno prati lobiranja stranih vlada u Washingtonu, a njihovi podaci jasno pokazuju da se iz BiH, odnosno iz RS, u lobističke firme uložilo oko tri miliona dolara u prethodne četiri godine.

Istini za volju, u lobiranje su ulagali mnogo više dok je Trump bio predsjednik, ali nije zaostajalo ni tokom Bidenovog mandata. Kroz svo to vrijeme, iz Sarajeva – ni jednog dolara.

Trumpov mandat mora biti posljednji alarm upozorenja za sve “pro-bosanske” aktere u vanjskoj politici naše zemlje, jer koliko god njegov dolazak u Bijelu kuću zatvara, toliko i otvara vrata.

Drugim riječima, Trump je jednostavniji za lobiranje od drugih političara u SAD-u, upravo zato što nije političar, već biznismen koji je u mnogočemu vođen egom.

Ego iznad novca

To dokazuje i činjenica da je bivši predsjednik Evropske komisije Jean Claude Juncker “kupio” Trumpa u njegovom prvom mandatu rekavši kako će kupovati više robe iz SAD-a, čime je EU spasio tarifa koje je i tada budući američki predsjednik najavljivao, iako predsjednik EK nema načina da “natjera” evropske kompanije da nešto kupuju.

Pojednostavljeno rečeno, put Trumpu vodi preko njegovog ega, više nego preko njegovog novčanika, što je direktna posljedica toga da je ipak riječ o milijarderu. To zna i Dodik (ili neko od njegovih savjetnika), koji je požurio da obuče kačket sa Trumpovim sloganom i da ga projicira na zgradu Vlade RS.

Pri tome, imajući u vidu ozbiljan novac kojeg je Vlada RS uložila u lobiranje u Washingtonu, Dodiku i njegovim pulenima su vrata u glavnom gradu SAD-a već barem otključana, ako ne i malo “odrškrinuta.”

Kada tome dodamo činjenicu da će Srbija biti sve pozitivnije gledana, što u Briselu kroz prizmu litija, što u Washingtonu kroz prizmu poslova koje tu vode članovi Trumpove porodice Jared Kushner i Ivanka Trump, te da će Trump ionako, ako je vjerovati najavama, više gledati unutra nego vani, sada je vrijeme za promjene unutar tima koji vodi vanjsku politiku BiH.

Drugim riječima, usvojena Rezolucija o danu sjećanja na genocid u Srebrenici treba biti konačno zaključenje pozicije “vječne žrtve” za Bosnu i Hercegovinu i signal za promjenu taktike.

Ona mora početi s intenzivnim lobiranjem u Washingtonu. Kada se lobiranjem vrata barem “otključaju”, onda se može diskutovati o tome šta i kako dalje.