Kako je hafiz Ismet-ef. Spahić govorio: Najbitnije je da čovjek sačuva svoju dušu da je ne ukalja, ali ova dunjalučina vrlo je opasna

Bivši zamjenik reisu-l-uleme, hafiz Ismet-ef. Spahić i dugogodišnji profesor Gazi Husrev-begove medrese i hatib Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, preminuo je u 84. godini života.

Hafiz Ismet-ef. Spahić je u intervjuu za “Dnevni avaz” prije četiri godine izjavio da ga zdravlje polako napušta, ali da je to priprema za povratak u vječnost i elhamdulillah. 

– Vratili su se mnogi prije mene i svi će se vratiti. Najbitnije je da čovjek sačuva svoju dušu da je ne ukalja, ali ova dunjalučina vrlo je opasna. Stalno je čovjek u nekom iskušenju – kazao je tada za “Dnevni avaz” hafiz Ismet ef. Spahić, dugogodišnji naibu-reis.

S hafizom Ismetom, naš novinar je razgovarao u njegovom skromnom domu u selu Puhovac kod Zenice. Pun mudrosti, svaka rečenica, što narod kaže, za “u kamen uklesati”. Govorio je mudro i razborito.

Čvrsti bedemi

– Što je važno kada je čovjek vjernik i kada zna da je sve od Boga? Kada je bila rudarska katastrofa u Kaknju 1965. godine u jami Orasi, ja s ovim našim ljudima, pa oni kažu, gdje god ima vjere u kući, lahko nam je ući i reći da je taj i taj njihov nastradao. Svi kažu Bog je dao, Božije davanje. Tamo gdje nema vjere, hoće da nam dušu uzmu. Poslanik kaže čudna je stvar vjernik. Njemu je svaka stvar dobra. Ako ga pogodi iskušenje, on trpi. Ako ga pogodi dobro, on zahvali Bogu jer je to Božije dobro. I zato je vjernik nagodan u svakoj situaciji – pojasnio je hafiz. 

Hafiz Spahić tokom našeg razgovora s njim bio je u devetoj deceniji života, a u Puhovac je tada došao prije nekoliko dana. Govorio je da izađe, pomalo prošeta, koliko može pomoću štapa.

Pričama iz prošlosti i po sjećanju, hafiz Ismet Spahić tada je poslao poruke političarima i imamima, ali i narodu. Prisjetio se jedne priče iz 1948. Partizani, nasred sela prave konferenciju. 

– Došao načelnik UDBA-e da zaplaši ljude, ima nekih i iz Komiteta. Završili i pitaju ima li neko nešto da pita. Kaže moj babo: “Imam ja. Vidite one kanate, ako neko uđe na kanate, a ne kaže ‘o, domaćine’, ja ću mu glavu skinuti. A, ako moja žena izađe s kanata otkrivena, i njoj ću glavu skinuti.” Tajac, niko ništa ne govori, kad komandir milicije kaže mom babi da mu se sutra javi. Bio je ramazan i babo ode da se javi. Kako je ulazio, policajac mu dade cigaretu i odmah je pripali. A babo nikada nije pušač bio. I povuče dim, sjeti se da je ramazan. Onda je babo skočio, zaprijetio komandiru. Niko ga više nikad nije pozvao. Kasnije ga je pitao komandir: “Bi li ti mene ubio onaj dan”, a babo mu je rekao: “Bih, za moj post i glavu skinuo.” Eto, to je bio moj babo, jedan karakter. A takvi su ljudi održali islam. Sreća je naša da je komunizam udario na takve ljude. Čvrste kao bedeme. Da je udario na nas, mekušce, pomeo bi nas – prisjetio se tada Spahić. 

Također, govorio je i o borbi za svoja prava prije pola stoljeća.

– Kad smo bili u medresi 7. razred, dolazi zabrana da se ide na fakultet. A mi smo bili buntovna generacija pa smo otišli u vjersku komisiju, u Izvršno vijeće, da tražimo svoja prava. Kažu, hoćemo da se medresa zatvori, ja rekoh, to je nepošteno. Radije je zatvorite nego da je uništavate ovako. Kažu, nećemo, ona će se sama zatvoriti. Ja kažem neće nikada i kažem im da zapišu moje ime i da ću završiti fakultet i biti hodža. I u Visokom dobijem poziv. Prvo nas napadaju pričom “te djeca nose ‘Preporod’ kroz čaršiju” te “džamije se otvaraju”. Kažem ja njima, ako nemate ništa više, eto vam zovite da me odmah vode u zatvor. Valjda ću, kada odležim zatvor, biti ravnopravan, jer sada nisam. Vama smeta što dijete nosi „Preporod“ ispod ruke, ako smo ravnopravni, što ga nema na trafici, čega se bojite? I još svašta sam im rekao. Niko mi ne odgovara. Navečer meni Sulejman Žilić, otac advokata Ahmeda Žilića, dođe na vrata. I kaže mi tad rahmetli Sulejman, rekao mi je sekretar da te moramo čuvati jer si prepošteno dijete, ali ćete ovi vuci pojesti – kazao je tada za „Dnevni avaz“ hafiz Spahić.

Svoju priču uporedio je s tadašnjim (2020.) stanjem duha i vjere kod većine.

– Nismo se mi plašili nikoga i ničega osim Boga. To ti je čovjek. Čudan. Kada ga više stežeš, on se više bori i sve je otporniji. A danas niko ništa ne steže i malo su ljudi olabavili – dijagnosticirao je ef. Spahić.

Kod nas imaju tri račve, teško ga je zabiti u zemlju. E. Trako

Učen čovjek

Na vijestima je gledao i šta se događalo tada u BiH s migrantskom krizom. 2020. godine upitali smo ga hoće li u BiH ikada izdobriti i kako on vidi trenutnu situaciju u našoj zemlji.

– Teško. Davno su ljudi rekli “račvast kolac ne ide u zemlju”. A kod nas imaju tri račve, teško ga je zabiti u zemlju. Teško se mogu dogovoriti. Jer imaš dosta prodanih duša. Kad nemaš jaku policiju i vojsku, teško ćeš išta drugo imati. A mi to ne možemo imati jako, nažalost. Svaki kanton kod nas kao posebna država. Imaju svoju vladu, ministre, premijera…

Gavrankapetanović je veliki stručnjak

– Hvala Allahu, dž. š., milijardu puta, treba čovjek biti zadovoljan. Ovdje čovjek čuje i pijetla i ptice. Kaže, kad pijetao pjeva, on vidi meleka. A kad magarac reve, on vidi šejtana. U Sarajevu smo i zbog doktora i svega. Moj doktor je Bakir Serdarević. On je prvo čovjek, pa onda doktor. A vidim da je dr. Ismet Gavrankapetanović postao direktor Opće bolnice. On je lijep momak i veliki stručnjak – rekao je tada hafiz Spahić.

Dobrih ljudi ima pod zemljom

Hafiz Ismet Spahić je rekao da ako nema dobrih ljudi na zemlji, ima pod zemljom.

– Kad ideš uz Kovače, ima blizu ceste mezar hafiza Žutog. E, taj čovjek je bio evlija – zaključio je tada, hafiz efendija Spahić za “Dnevni avaz”.