Na pos’o

Institucije BiH ne smiju biti taoci, napuštanje Parlamenta nije opcija, pozitivne reforme neće biti poništene, a nadležnosti državi neće biti oduzete, sat unazad neće biti vraćen, zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina ostaje na snazi, odluke Ustavnog suda su konačne, nađite načina da radite zajedno, priča o disoluciji BiH mora prestati, građani zaslužuju mirnu budućnost, a ne strah…

Ovo su možda i najvažnije poruke visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt) tokom njegovog obraćanja poslanicima u Parlamentu BiH.

Građanima koji u istom ambijentu žive već decenijama, koji su zbog korupcije, siromaštva, konstantne neizvjesnosti šta donosi sutra i političara koji na stvaranju takve atmosfere vrijedno rade, već ispratili svoju djecu u bijeli svijet, Šmitovo obraćanje možda je izgledalo previše oprezno, detaljno, na momente uvijeno u diplomatski celofan. Međutim, ključne poruke i pravac kojim će iskusni njemački kapetan voditi ovaj stotinu puta nasukani bh. brod jasni su da jasniji ne mogu biti.

Nesporazumi se moraju rješavati samo na jednom mjestu – u Parlamentu, kategoričan je Šmit, koji od bh. političara očekuje da više rade na putu ka EU i stvaranju boljih uvjeta za život građana. Pri tome ni sam neće sjediti skrštenih ruku, ali ni primjenjivati, bez prijeke potrebe, bonske ovlasti, već odgovornost za donošenje odluka leži na institucijama ove države. Koje na svojim policama imaju Ustav i zakone, a u njima sve neophodno za dovođenje stanja u red.

Šmitov kurs, vjerovatno, ne odgovara nikome u aktuelnom sazivu vlasti. Jednima je razbio iluzije da će blokadama, ucjenama i protuustavnim djelovanjem stići bilo gdje osim u zatvor, a drugima da će njihov posao raditi Šmit i međunarodna zajednica.

Potrebno je ohrabriti institucije da rade svoj posao, osloboditi ih političkog utjecaja te ostati dosljedan u zahtjevu da političari, konačno, moraju raditi jer imaju nezasluženo visoke privilegije.

Problema su proizveli dovoljno, a sada se očekuju rješenja. Možda su i shvatili suštinu poruka, jer na kraju obraćanja visokog predstavnika nisu ispratili ni kurtoaznim aplauzom.