Uskratili im školski dispanzer, a građani šute: Ona je takva da joj ni papigu ne bih dala liječiti!

Djeci školskog uzrasta uskratili su dječiji dispanzer u Zenici, a građani u većem djelu samo šute, kao da se ništa ne dešava. Jeste li se ikada upitali kako se to društvo šutira s tom djecom, kao da su krumpiri. Ukinuli su školski dispanzer u Zenici, a isto namjeravaju uraditi u cijeloj BiH. To znači da će djeca školskog uzrasta koja pripadaju školskom dispanzeru biti liječena zajedno sa svim ostalim pacijentima.

“Moja liječnica je ok, ali blizu je penzije i nikad nije ni radila s djecom, ona je takva da joj ni papigu ne bih dala liječiti i nije mi preostalo drugo nego tražiti nekog tko bi primio školsko dijete”, jedna je od reakcija na pomenutu odluku.

– No i da je idealno uvijek bih radije da mi dijete kao primarnog liječnika ima pedijatra nego liječnika obiteljske medicine iz prostog razloga što pedijatar dnevno pregleda više djece nego ovaj drugi u tjedan dana, pa je onda jasno da više toga i vidi i zna. Nije i ne može biti isto, ljekar koji stalno pregledava djecu i npr. zna koje se viroze trenutno ‘vrte’ i kako se manifestiraju i ljekar koji pregledava odrasle i starije ljude, koji pate od nečeg skroz drugog.

Međutim, šta misle Zeničani i Zeničanke o pomenutoj odluci i da li su za vraćanje zdravstvene ustanove dječiji školski dispanzer nije moguće saznati jer, kako rekosmo, oni/e šute, kao da se ništa ne dešava.

Kako doprinijeti da se djeci školarcima vrati školski dispanzer? Nezvanično saznajemo da E.U ne nalaže ukidanje školskih dispanzera, a ako je zaista tako, čemu onda jedna ovakva odluka? Ukidati nešto što besprijekorno funkcioniše 200 godina.

Prve početke organiziranog praćenja zdravlja školske djece, a time i razvoja školske medicine u svijetu nalazimo u Francuskoj još prije 200 godina, kada je 1793. god., za vrijeme francuske revolucije ozakonjeno pregledavanje školske djece. 

Pojedine zemlje, odnosno gradovi (Bruxelles, Pariz, Wiesbaden) osnivaju od sedamdesetih godina 19. stoljeća službu školskih liječnika s vrlo naprednim pro­gramima: Sačuvati i unaprijediti zdravlje školske djece i mladeži redovitim pregledima, ranim otkrivanjem bolesti, kontro­lom higijenskih uvjeta u školi, praćenjem nastavnog rada i tjelesnog odgoja te pro­vođenjem protuepidemijskih mjera.

Da bi se pokrenulo javno mnije­nje i dokazala potreba za povratkom djece na liječenje u školski dispanzer, bez lažne skromnosti, nije dovoljno samo lajkati već otvorenu stranicu “VRATIMO DJECI ŠKOLSKI DISPANZER U ZENICI “, potrebno je mnogo više od jednog lajka.

U trećini europskih zemalja za djecu se brinu isključivo pedijatri, gotovo polovica zemalja uvela je kombinaciju pedijatrije i obiteljske medicine, a samo 18 posto država u Europi povjerilo je zdravstvenu skrb za najmlađe obiteljskim liječnicima. Da li će Zeničani i Zeničanke učiniti nešto pokazat će vrijeme. Analizirajući dosadašnja iskazivanja nezadovoljstva, osim iskazivanja putem društvenih mreža, dosad smo prešutno odobrili svaku odluku. Baš kao što reče jedan naš sugrađanin: toliko smo postali pažljivi na to kako će druga strana reagovati da čak ni kao svjedoci na sudu ne vrijedimo, niko ništa nije vidio, niko ništa ne zna. Nekad se to zvalo kukavičlukom, plašljivcem, ulizicom, šupkom od karaktera isl., a danas to zovu “linijom nezamjeranja”.

zenicanke.blogspot.com

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE